POVIJEST
Školstvo se u neretvanskom području počinje razvijati u doba austrijske vladavine. Prva osnovna škola utemeljena je 1798. u Opuzenu, gradiću koji je u to doba upravno, sudsko i crkveno središte Donje Neretve.
Osnovna je škola u Metkoviću otvorena 1845., odlukom Bečke dvorske komisije za znanost. Škola je u početku djelovala kao dvo- razredna škola koja će postupno prerasti u mješovitu četverorazrednu pučku školu.U prvom desetljeću postojanja škole u Metkoviću nastava se odvijala u vrlo teškim uvjetima: pitanje prostorija, plaćanje učitelja, održavanje kontinuiteta nastave, te nerazumijevanje naroda i općinskih vlasti. Zbog svega toga škola nije radila u vremenu od 1850. do 1855.
Budući da je crkvena vlast vodila pučku prosvjetu, upravitelj je škole bio mjesni župnik, a nastavu su vodili učitelji koji su započinjali službu nakon završene metodičke škole u Zadru. Učitelje je postavljao Splitski ordinarijat i oni su obavljali razrednu nastavu u svim razredima, osim vjeronauka, koji je vodio upravitelj-župnik. Prvi učitelj metkovske pučke škole bio je Nikola Vuletić, školski upravitelj Ivan Grupković Puljan. Osim redovite nastave, učitelji su poučavali i u tzv. blagdansko- nedjeljnim školama koje su otvarane zbog svih ondašnjih poteškoća u školstvu. Učenici između šeste i dvanaeste godine starosti bili su obvezni pohađati osnovnu školu, a od dvanaeste do petnaeste nedjeljnu školu. U školi se poučavalo » dalmatinskim « ili talijanskim jezikom.
U Metkoviću su, jednako kao i u većem dijelu drugih dalmatinskih općina, 70-te godine 19. st. označile konačnu pobjedu Programa hrvatskog narodnog pokreta, a ujedno i Programa ponarođivanja školstva. Zbog nacionalnih zasluga preporoditelja, te općeg gospodarskog razvoja Metkovića porastao je broj osnovnih škola, te ih na početku 20. st. metkovska općina ima ukupno jedanaest.
Sredinom 19. stoljeća Metković se poćinje naglo razvijati. Međutim, razvitak Metkovića nije pratilo odgovarajuće stručno školstvo, te se osjeća potreba njegovog formiranja.
Stručno se školstvo u Metkoviću može pratiti kroz djelovanje Građanske škole, Ženske stručne škole, Škole za učenike u privredi, Centra za usmjereno obrazovanje, Obrtničke škole, odnosno Srednje škole i Ekonomske škole. Da bi se Metkovskom gospodarstvu osigurao stručni kadar osnovana je 1920. Privatna građanska škola bez prava javnosti, pa su njezini učenici polagali ispite u mostarskim školama.
Rješenjem Ministarstva prosvjete od 3. siječnja 1924. otvorena je u Metkoviću Državna mješovita građanska škola. Redovita nastava započela je 22. rujna 1924., a zaslugu za to treba pripisati prije svega gradskim vlastima i gospodarstvenicima Metkovića. U prvi razred mogli su se upisati oni učenici koji su završili četvrti razred osnovne škole bez ijedne slabe ocjene ili su završili koji razred više narodne škole, ako nisu stariji od 14 godina. Školske godine 1924/25. upisana su 73 učenika prvog razreda raspoređena u dva odjela. Postupno će se povećavati broj razreda i odjela škole kao i broj nastavnika. Odlukom Ministarstva prosvjete od 17. kolovoza 1936. škola je dobila poljoprivredni smjer, ali se ta odluka već u listopadu iste godine uspjela promijeniti na zadovoljstvo sviju u Metkoviću, pa je tako Državna građanska škola trgovačkog smjera. Zadatak je škole bio osposobljavati učenike za trgovinska, zanatsko industrijska i poljoprivredna zanimanja, ali isto tako škola je davala svršenim učenicima mogućnost prelaska u srednje stručne škole. Škola nije imala svojih prostorija, pa se nastava izvodila po privatnim zgradama. Prvi upravitelj škole bio je Josip Gluščević, a nakon njega Martin Blaga, Ivo Gabrić, te Ante Jelavić. Građanska škola je radila tijekom Drugog svjetskog rata s prekidima da bi prerasla u Nižu realnu gimnaziju kao općeobrazovnu školu.
Školske godine1944/45. otvorena je u Metkoviću Ženska stručna škola, kao prva stručna škola otvorena u ovom gradu nakon Drugog svjetskog rata. Ta je škola obrazovala krojačice i kvalificirane radnice (popularno ih je puk zvao domaćice), te je ona s prekidima djelovala do 1958. kada je ukinuta.
Zbog potreba za stručnim kadrovima u Metkoviću se 1948. otvara Škola za učenike u privredi. Od svog osnutka do školske godine 1976/ 77. škola je prošla kroz više organizacijskih oblika. Tako je u početku niža stručna škola, da bi 1954. bila podignuta na razinu drugoga stupnja. Škola za učenike u privredi je na neki način nastavljala tradiciju građanske škole. Škola je počela raditi u teškim uvjetima: bez odgovarajućeg prostora, nastavničkog kadra, radionica i sl. Praktična se nastava izvodila u obrtničkim radionicama i poduzećima u mjestu. Tijekom svoga postojanja škola je osposobljavala učenike za oko 45 različitih zanimanja. Nju su dugo Metkovci popularno nazivali „Pekina akademija”, po dugogodišnjem ravnatelju škole Kažimiru Peki (ravnatelj od 1949. do 1972.) pod čijim je vodstvom škola opstala i preživjela svoje najteže razdoblje.
Reforma je školstva godine 1977. imala nepredvidive negativne posljedice glede budućnosti pojedinih obrtničkih zanimanja kada se Škola za učenike u privredi integrirala sa ostalim školama u Metkoviću u Centar za usmjereno obrazovanje „Petar Levantin”. Za petnaestak godina rada Centra za usmjereno obrazovanje ugasilo se više zanatskih zanimanja u Metkoviću. Godine 1992. došlo je do reorganizacije Centra za usmjereno obrazovanje u Gimnaziju i Obrtničku školu koja je školske godine 1997/98. preimenovana u Srednju školu Metković.
Ekonomska škola u Metkoviću utemeljena je 1961. Radila je u sastavu Gimnazije, a prof. Ivo Gabrić, ravnatelj Gimnazije bio je ujedno i ravnatelj Ekonomske škole. Školske godine 1964/65. su prvi maturanti položili završni ispit (35 učenika), a sljedeće školske godine maturiralo je 28 učenika. To je ujedno bio i posljedni naraštaj maturanta Ekonomske škole. Budući da je interes za tu vrstu škole bio slab, ona je 1966. prestala raditi, a sredstva i obveze prenesene su na Gimnaziju.
Pripreme za otvaranje Gimnazije u Metkoviću počinju negdje početkom 1954. Na roditeljskom sastanku VIII. razreda osmogodišnje škole (15. svibnja. 1954.) roditelji su zahtijevali otvaranje V. razreda gimnazije, iznoseći nemogučnost nastavka obrazovanja njihove djece u drugim sredinama, a naglašavajući postojanje odgovarajućih uvjeta za to u gradu. Narodni odbor općine Metković podržao je tu roditeljsku incijativu. Međutim, službeno odobrenje Savjeta za prosvjetu, znanost i kulturu Narodne Republike Hrvatske za početak rada gimnazije dobilo se na veoma složen način (pitanje školskog prostora, plaćanje nastavnog kadra, te preferiranje otvaranja gimnazije u Pločama u isto vrijeme).
Nakon burnih događanja, a ponajviše zbog ustrajnosti svih struktura u gradu Metkoviću 11. listopada 1954. svečano je otvoren peti razred Gimnazije, a već sutradan je počela nastava u dva odjeljenja petog razreda Gimnazije s ukupno 48 učenika. Ti razredi Gimnazije radili su uz osmogodišnju školu, tako da nije bilo posebne školske uprave za gimnaziju.
Narodni odbor općine Metković 22. prosinca 1954. donosi odluku o formiranju dviju škola i to: Gimnazije, u čiji sastav ulaze viši razredi osmogodišnje škole i novootvoreni peti razredi , te Narodne osnovne škole .
Prva samostalna sjednica Nastavničkog zbora Gimnazije održana je 6. siječnja 1955. na kojoj je izabran ravnatelj škole prof. Ante Siminiati.
U rujnu 1956. svečano je otvorena nova školska zgrada Narodne osnovne škole, u kojoj je bila smještena i Gimnazija. Iste godine prestaje s radom Narodna osnovna škola, a formirala se osmogodišnja osnovna škola u čiji su sastav ušla sva odjeljenja I., II., III., i IV. razreda Gimnazije. Gimnazija je formirana samo za više razrede (V. , VI. , VII. i VIII.). Tom preobrazbom gimnazija je krenula vlastitim putem kao škola iz koje su poniknuli vrsni stručnjaci u raznim područjima znanosti, gospodarstva, športa i kulture. Poboljšanje uvjeta rada Gimnazije ostvareno je nakon otvaranja nove gimnazijske zgrade 16. rujna 1967.
Nakon 14 godina „gašenja” Gimnazije i djelovanja Centra za usmjereno obrazovanje „Petar Levantin” u Metkoviću, u školskoj godini 1992/93. dolazi do preobrazbe Centra i ponovnog rada Gimnazije kao samostalne škole. Tako se Gimnazija može ponovno podičiti da svojim zahtjevnim nastavnim planovima i programima obrazuje i odgaja učenike koji će postati samostalni i kreativni vrijedni ljudi.