U obilju plodova koje nam priroda daruje, učenici i djelatnici naše škole okupili su se kako bi zahvalili na svemu što nas hrani – ne samo tijelom, nego i duhom. Dan kruha i zahvalnosti za plodove zemlje obilježili smo prigodnim programom u školskoj dvorani, prožetim pjesmom, molitvom i riječima zahvale.

Program je otvorio školski zbor pjesmom „Kruh“ kojom su naši učenici simbolično podsjetili na važnost kruha u svakodnevnom životu. Nakon toga, svečano je uslijedila molitva „Očenaš“ na latinskom jeziku koju je svečano izrekla učenica Lukrecija Bajo.

O samoj važnosti kruha rekao nam je učenik Petar Matić te pokazao smisao dana pjesmom „O kruhu je riječ“, a potom se zbor ponovno oglasio pjesmom „Naranča“ unoseći vedrinu i toplinu našega kraja u dvoranu.

Učenik Petar Matić podsjetio nas je da baš kao što kruh hrani tijelo, tako i Neretva hrani život – svojim plodnim tlom, radom i ljubavlju onih koji na njemu žive. Događaj su uveličali i  folkloraši pjesmom „Na Neretvu misečina pala“ kojom su oživjeli duh tradicije našega kraja.

Na kraju programa ponovno nam se obratila Lukrecija Bajo moleći za milosrdne ruke, noge i srce – da budemo ljudi koji pomažu, razumiju i dijele ono što im je darovano te veličajući zajedništvo i radost u činjenju dobra, pozvala je ravnatelja prof. Jozu Jurkovića. Ravnatelj nam se obratio riječima zahvale i poticajem za daljnji trud i ustrajnost u dobročinstvima. Na kraju je svećenik blagoslovio hranu zaključivši ovaj lijepi dan molitvom i zajedničkim osjećajem zahvalnosti.

Ovaj dan bio je prilika da se prisjetimo koliko smo bogati – ne materijalnim, nego duhovnim darovima. Kruh koji nas hrani postao je simbol zahvalnosti, truda i Božjeg blagoslova.

Lukrecija Bajo, 2. b